Predugo nisam pisala. Nije problem u nedostatku tema, teško je pronaći ispravan način kako ih obraditi.
Živim na vrtuljku u zemlji kaosa i nemojte od mene tražiti sustav i logiku. I tu kreće problem, naime emotivnosti baš i nisam vična.
Sukladno vlastitoj analitičkoj naravi (previše planeta u Djevici, astrološkoj naravno), podijelit ću ovaj osvrt u tri dijela.


Dio prvi – Svijet u meni



Život je poprimio čudne tokove. Sjećate li se moje tvrdnje i mog životnog creda kako je kontrolirati vlastiti život vrhunac koji osoba intelektom i naporom može postići? E dragi moji, profulala sam čitavu metu.

Moj život trenutno je zbroj nametnutih događanja, niz pritisaka koji mi ne dozvoljavaju da kapitaliziram prethodna ulaganja i iritirajući slijed  propitkivanja same sebe o ispravnosti  onoga što poduzimam. Dakle, kaos je potpun.
Kako se to odražava na osobu kojoj je ravnoteža cilj, mislim da vam nije potrebno objašnjavati.

U neko drugo vrijeme, u nekom drugom životu, bila sam griješno ponosna na  sposbnost da sagledam događaje u vlastitom životu s određenim odmakom i nakon toga donesem odluku.  Kao i svaki nesmotren ponos i ovaj je donio svijest o zabludi. I tako se trenutno valjam u kaljuži negativnih trendova i živim tu kaljužu u mjeri da me to mijenja kao osobu.


Podignut mi je prag osjetiljivosti na svu ružnoću sitnih prijevara, niz prešućivanja koja rezultiraju slijedom  sitnih – bijelih laži izrečenih u ime potencijalnog dobra.  Toliko ih se nakupilo da ih razum prepozna s lakoćom, blisko nešto i poznato.
I lakše je prihvatiti ih nego se boriti i izboriti za istinu za koju se može naslutiti da znači novi krug borbe.

 

                                                                    (nastavit će se, ovo je ipak trilogija)